Pjesme Stanka Krnjića svojevrsni su post scriptum stvaralačkim knjigama Biblije, od Knjige postanka do Proslova Ivanovu evanđelju. Ako su nam poznati mnogobrojni i iscrpni teološki komentari svakoga biblijskog retka, Krnjićeve meditacije pjesnički su komentari Biblije – koja je, uostalom, osim toga što je teološko, filozofsko, povijesno i ino, ujedno i književnoumjetničko štivo.
Izd. Naklada Bošković,
Split, 2023.
Zaranjajući u pojedine pjesme, čitatelj stječe dojam da su pojedini trenuci Božjega stvaranja zamrznuti u vremenu i podložni poetskoj analizi, kao rekonstruirani u oratoriju ili laboratoriju. Motivi koji dominiraju Krnjićevom zbirkom predstavljaju i slutnju buduće povijesti spasenja, pa će nastanak morskih ježeva predskazati trnovu krunu, a postanak riba tajne Trojstva – ali „u zrcalu, nejasno“, kao da, umjesto slova, kroz mulj iz kojeg se rađaju biljni i životinjski svijet čitamo Knjigu života.
Duhovito naslovljena esejistička zbirka Pavla Pavličića donosi mješavinu staroga i novoga – eseje iz 1990-ih i neke posve recentne napise u kojima se usredotočuje na društvo i književnost. Posebnost Pavličićevih eseja u tome je što su pisani s toplinom te za hrvatski publicistički kontekst krajnje nekarakterističnom koncilijantnošću, što intenzitet
Izd. Lađa od vode, Zagreb, 2024.
Pavličićeve kritike društva i kulture, naizgled paradoksalno, ne oslabljuje nego jača. Ovdje, dakle, nije riječ o esejima prepunima krutih presuda mrkih autoriteta a la Jergović, već o tekstovima koji su od takvoga i sličnih nemjerljivo nenametljiviji i razigraniji. Ne shvaćajući sama sebe preozbiljno, Pavličić progovara ozbiljnije od većine kulturnih kritičara u Hrvata, a najbolji je u esejima gdje uspijeva spojiti društvenu kritiku s kritikom tendencija vezanih uz književnost (Ćao-mjao, Prijedlog za ukinuće hrvatske književnosti, Prednacrt Zakona o cenzuri).
Slučaj bizarna i lepršava romana Vedrana Kukavice Klecalo Timotija Trumana, koji se hrvatskoj javnosti isprva ukazao kao ulomak na stranicama Vijenca, sam je po sebi bizaran i lepršav.
Izd. www.kukavica.org, 2024.
Naime, umjesto da – poput nekih od prethodnih autorovih djela – svjetlo dana ugleda kod renomiranih hrvatskih izdavača, roman je u cijelosti objavljen na internetu, dakle u digitalnom samizdatu. Za razliku od, primjerice, Svena Adama Ewina ili Pavla Svirca koji su najprije pokorili međumrežni eter, a potom se dali ukoričiti klasičnim metodama, Kukavica ide suprotnim smjerom. A je li životni usud naslovnog Timotija, ujevićevski rečeno, krivovirna pravca, ili je to možda ipak put pravovjernog krivca, to prosudite sami!
795 - 796 - 12. rujna 2024. | Arhiva
Klikni za povratak